Fluxus

Fluxus je neoavangardni umjetnički pokret nastao na dadaističkoj i postduchampovskoj tradiciji umjetničkog aktivizma i direktnog djelovanja u povezivanju života i umjetnosti. Djelovanje Fluxusa započinje u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi od 1962. godine. Počeci fluxusa su u avangardnoj školi Black Mountain College u Sjevernoj Karolini i nastavi Johna Cagea na New School for Social Research u New Yorku od 1956. do 1958. godine. Fluxus karakterizira rad na muzici, performansu, asamblažu, poeziji, hepeningu i različitim umjetničko-životnim oblicima ponašanja.[1]

Poster Festum Fluxorum Fluxus
Poster Festum Fluxorum Fluxus

Zamisli fluxusa najbliže su neodadi, no bitna ralika između njih je u ideološkom aspektu. Dok je neodada usmjerena na hladnom konstatiranju činjenica i činjenja, hladno, bez ekspresivnih gesti, te je usmjerena na kritiku visokomodernističke kulture i umjetnosti, fluxus ima vitalistički, egzistencijalni, spiritualni i politički karakter. On je emancipatorski pokret koji se zalaže za individualnu i društvenu promjenu, za estetizaciju svakodnevnice i deestetizaciju umjetnosti.[1]

Manifestacija Fluxus (Koncert za podmorske sendviče) u Kurhausu, Scheveningen (Holandija), 13. novembra 1964.

Fluxus se zasniva na slijedećim pozicijama:

  1. život je umjetničko djelo, umjetničko djelo je život;
  2. fluxus radi kako s medijima zapadne kulture (muzičke tradicije, elektronika, film, video, izdavaštvo), tako i s konceptima svijesti, slučaja, prosvjetljenja iz zen budizma;
  3. fluxus ostvaruje lijevu revolucionarnu političku viziju s idejom da kroz umjetnost i promjenu pojedinca treba promijeniti društvo.[1]
  1. ^ a b c Šuvaković, M., 2005. Pojmovnik suvremene umjetnosti. Zagreb; Ghent: Horetzky; Vlees & Beton.

Developed by StudentB